9.8.2008.
Došao je i dan povratka u Zagreb! Ujutro smo se na brzinu svi spremili, pozdravili s onima koji su ostali, utrpali se u minibus i krenuli put Zagreba. Ja sam još jednom pozdravio ekipu i pred kraj puta im pustio sada već obavezne zagrebačke šlagere; sve to kako bi ugođaj povratka u Zagreb bio potpuniji. Svi smo sretno stigli pred Maticu i tamo se malo manje sretno pozdravili. No, nema razloga za brigu. Task Force i dalje živi i živjet će i druge godine. I biti će zasigurno opet prepun smijeha, radosti, dobrih vibracija i prije svega predivnih ljudi. A do tada, živi bili pa ga doživjeli barem još jedanput!Srdačno vaš; Ivan Mokrović |
Osvanuo nam je i posljednji dan Task Forcea. Danas nismo išli na rad, ali smo mi voditelji već od jutra imali posla sa pripremanjem završne svečanosti. Ni voditelji radionica nisu ljenčarili već su sa svojim polaznicima uvježbavali nastupe za večerašnju priredbu. Sanja je pripremala čitanje eseja koje su napisale cure iz napredne grupe a pjesmice onih iz početničke također su se isprobavale i vježbale na popodnevnoj radionici hrvatskog. Slaven je trenirao svoje glumce u potkrovlju, uvježbavao mizanscene, pokrete i scenske radnje a pomogao je i da se uvježbaju i nastupi Sanjinih polaznika početničke i napredne grupe po pitanju redoslijeda i najavljivanja njenih izvođača.
Jučerašnji Rumunjski party doista je oduševio! Jeli su se ukusni paradajzeki punjeni finim sirnim punjenjem kao i jaja punjena ukusnom mesnom kremom. Sve to se i zalilo raznovrsnim pićima, alkoholnim i bezalkoholnim. Plesalo se revno do ranih jutarnjih sati tako da je organizatoričino proročanstvo od jučer u cijelosti i ostvareno. Hooah for sargeant Dana!
Danas smo se opet morali zaputiti na rabotu, no sva sreća je što je po noći napadalo nešto kiše pa je i ostatak jutra protekao u hladnijem ugođaju. Željko je već vidno potišten znajući da se našem druženju bliži kraj. 
Danas je Dan domovinske zahvalnosti. Uputismo se ujutro za Ogulin gdje smo najprije popili kavu, a zatim sjeli na svoje bicikle koje nam je svesrdno posudila turistička zajednica. Biciklima smo najprije krenuli za jezero Sabljake gdje smo kratko odmorili i popili pićence. Zatim smo nastavili prema selu Ribarići gdje su nas po dolasku božanski ugostili domaćini koji su priredili veliku feštu punu raznih jestvina i sličnih divota. Najprije se jeo roštilj, a zatim smo imali karaoke koje su pjevale naše polaznice Antonija i Oriana. Pridružiti su im se znali i poneki dečki, kao recimo Ivica - Jači od sudbine koji se pokazao kao dobar pjevač ili pak Giovanni koji je konačno došao na svoje otpjevavši "Marijanu". Zatim je na red došao izvrsni gulaš kojeg su dečki nekoliko sati kuhali u ogromnome kotlu. Nakon gulaša usijedila je igra vještice na metlama gdje su svi naši polaznici, uključujući i Nives i Slavena položili vozački ispit iz leta na metli te dobili pripadajuću vozačku dozvolu. Cijeli taj iznimno zabavni show program vodio je urnebesni Miro, inače jedan od domaćina te svečanosti. Kasnije je uslijedila još jedna kratka biciklistička tura po oklnim selima, a nakon toga, svi smo se preselili u veliku salu gdje je na red došao odojak. Nema tice do prasice! U sali je pjevao Vinko Coce i njegov popratni band koji su doista svjetski žarili i palili. Naši polaznici uživali su u pjesmi i plesu, a bogami i u panji. Oko 9 sati zaputili smo se prema busu, koliko god to zvučalo otrcano, prepuni dojmova. Svi su se polaznici, a i mi voditelji, složili da je to bio najlijepši dan Task Forcea do sada.
Danas nažalost ponovno na rad. Vruće je ali izdržavamo. Utjehu nam pružaju tortice koje nas čekaju u marendi, a koje su postale vrlo popularne med mladom dijasporom. Ja svoju naravno, kao pravi gentleman uvijek dam curama. Je pucice, pa to vam je Zagrebački odgoj, stara škola, ne?
Danas smo po radnom planu i rasporedu imali posjetiti Zadar i Preko na otoku Ugljanu, tj. maleni otočić Školjić na kojem su Task Forceovci radili suhozid prije nekoliko godina. U Zadar smo najprije stigli autobusom, a na Ugljan smo došli trajektom. Na sam Školjić prevezao nas je u svojoj barčici sada već legendarni barba Šime, stari morski vuk koji već desetljećima za 5 kn prevozi putnike s jedne strane na drugu. Školjić se svima jako svidio a meni je kao prekrasno mjesto i otprije poznat dok sam još kao dijete u maminoj pratnji bio na Task Forceu i gledao kako ga vode majstori Mate i Nino. Škvadra se tamo kupala i praćakala, a lijepu staru crkvicu i groblje pokazao nam je domaćin fra Božo. Oko 7 navečer krenuli smo trajektom za Zadar i tamo nastavili feštu. Išlo se u klubove, diskače, kafiće... Krenuli smo busom za Bjelolasicu oko pola 2, a veseli Talijani Marcello i Daniele putem su pjevali netom usnulom Slavenu poznatu serenadu "O sole mio". Na Slavenov opći užas, naravno.
I još jedan teško odrađeni radni dan je iza nas. Moral radnicima još uvijek ne pada i to je za svaku pohvalu. S obzirom da smo sada već dosta nisko, uspon biva sve lakši. Željko kaže da ga je posjetio šef staze koji je oduševjen s učinjenim. Drugovi i drugarice! Naša obostrana želja-napraviti korak naprijed, u novome svijetlu!
